POLIMERCEMENT

Jednokomponentni ili dvokomponentni, elastični polimercement za hidroizolaciju betonskih površina izloženih pozitivnom i negativnom hidrauličkom tlaku.

POLIMERCEMENT – PODRUČJE PRIMJENE: Hidroizolacija betonskih i zidanih konstrukcija izloženih pozitivnom i negativnom hidrauličkom tlaku. Preporuča se za kupaonice, balkone, terase, parkirališta, podzemne konstrukcije, spremnike, kanale i bazene za plivanje.

POLIMERCEMENT – PRIMJERI PRIMJENE
• Hidroizolacija betonskih potpornih zidova.
• Hidroizolacija podzemnih parkirališta, podruma, bazena za plivanje, spremnika i okna dizala od negativnog tlaka vode.

POLIMERCEMENT – TEHNIČKE KARAKTERISTIKE:
Jednokomponentni ili dvokomponentni mort na bazi cementnih veziva( polimer cement), finih inertnih materijala, specijalnih dodataka i sintetičkih polimera u vodenoj disperziji. Kada se dvije komponente zamiješaju, dobije se masa plastične konzistencije. Može se nanijeti na horizontalne i vertikalne površine gleterom, u debljini od najmanje 2 mm. Zahvaljujući visokom udjelu i kvaliteti sintetičkih smola, očvrsli sloj je visoko fleksibilan i ostaje stabilan u svim uvjetima okoliša. Kada se zamješa, proizvod je visoke prionjivosti. Polimer cement je potpuno vodonepropustan od pozitivnog tlaka, i vodonepropustan na negativni tlak do 1,5 bara (15 m vodenog stupca). Nakon vezanja, otporan je na topive soli koje su prisutne u morskoj vodi ili u tlu, kao što su kloridi i sulfati. Polimer cement ima odličnu prionjivost na sve podloge na bazi cementa koje su čvrste i čiste. Sve ove karakteristike polimercementa štite konstrukcije i drže ih suhima dugi niz godina. S paropropusnošću osigurava ugradnju kod zaostataka vlage u cementnoj glazuri, tako da ti ostatci vode mogu ispariti bez da odvoje polimercement od cementne glazure.

Sintetičke hidroizolacijske folije

Kada se provedu sve navedene faze u odabiru hidroizolacijskih sustava, u najvećem broju slučajeva kao pravilan izbor nameće se ugradnja sintetičkih hidroizolacija zbog brzine ugradnje, zahtijevane trajnosti te konačne cijene. Zbog toga su sintetičke hidroizolacijske folije danas u građevinarstvu jako raširene te ih se uspješno primjenjuje kod hidroizolacija:

• ravnih krovova
• podzemnih konstrukcija
• tunela i galerija
• bazena i rezervoara za opskrbu vodom
• brana
• odlagališta komunalnog i industrijskog otpada

Dobro je znati…

Postavljanje sintetičkih membrana.
Sintetičke hidroizolacijske folije obično se postavljaju po sustavu “slobodnog polaganja”. Slojevi se mogu osigurati mehaničkim putem ili pomoću odgovarajućeg balasta.
Za sustave s balastom smiju se koristiti samo posebno dizajnirane i testirane krovne membrane.
Specifični uvjeti poput stajaće vode, mikroorganizama i rast korijena su čimbenici koji određuju vrstu krovne hidroizolacijske membrane koja će se koristiti za bilo koju primjenu.Sintetičke hidroizolacijske folije iznimno su tanke i imaju vrlo specifične osobine pa kao rezultat predstavljaju vrlo učinkovit hidroizolacijski sustav koji je ujedno i izdržljiv i pouzdan.

Prednosti raznih vrsta sintetičkih folija u usporedbi s klasičnim bitumenskim hidroizolacijama:

• jedna sintetička folija zamjenjuje dva sloja bitumenske trake
• sintetičke hidroizolacijske folije je 5 puta lakša od tradicionalnog višeslojnog sustava
• sintetičke hidroizolacijske folije se ugrađuju vrućim zrakom, nema upotrebe otvorenog plamena
• samogasive su, što znači da se u slučaju otvorenog plamena na njihovoj površini ne može proširiti vatra
• sintetičke hidroizolacijske folije su paropropusne, što im omogućuje da „dišu“ oko 15 puta više od tradicionalnih višeslojnih bitumenskih hidroizolacija

Sintetičke hidroizolacijske folije trebaju zadovoljavati trenutno važeće norme i propise ovisno o namjeni – za hidroizolaciju krovova, zaštitu od vlage iz tla i vode iz tla, hidroizolaciju vanjskih i unutarnjih jezera i ribnjaka, kanala i sprinkler sustava ili za izgradnju tunela i podzemnih građevina. Svaki tehnički list ima u svom sastavu tablicu karakterističnih svojstava proizvoda. Treba naglasiti riječ „karakterističnih“ zato što su svojstva materijala ispitana u određenim uvjetima definiranima po propisanoj normi.

Neke od ključnih karakteristika sintetičkih folija na koje treba obratiti pažnju su: sirovina, boja, debljina, širina, duljina i masa po jedinici površine, vlačna čvrstoća pri slomu (granična vlačna čvrstoća), izduženje pri slomu, vodonepropusnost i otpornost na difuziju vodene pare, otpornost na paranje, progibljivost pri niskoj temperaturi, koeficijent linearnog temperaturnog rastezanja, mikrobiološka otpornost, otpornost na oksidaciju i prodiranje korijenja, reakcija na požar, otpornost na UV zrake i dr. S obzirom na način proizvodnje, sintetičke hidroizolacijske folije mogu se podijeliti na dvije vrste: elastomerne i termoplastične.

Termoplastične hidroizolacije

TPO (termopoliolefini) su ekološki prihvatljive hidroizolacije budući da se 100% mogu recliklirati. U odnosu na polivinil kloride (PVC) kod njih nema migracije plastifikatora i nisu potrebni razdjelni slojevi s toplinskom izolacijom. Kompatibilni su s vrućim bitumenom, ali se preporuča upotreba razdjelnog sloja geotekstila od 200 g/m2. Lakši su od PVC-a, imaju bolju otpornost na temperature i odličnu otpornost na prodiranje korijenja.

Prednosti u odnosu na bitumen su da dolaze u jednom sloju zbog čega dolazi do uštede ugradnje, nema otvorenog plamena pri ugradnji i oslobađanja otrovnih plinova.

Ako PVC folija dođe u direktan kontakt s novom bitumenskom hidroizolacijom ili EPS toplinskom izolacijom, dolazi do izlučivanja plastifikatora iz PVC hidroizolacije i povećanja krutosti.

Ugradnja sintetičke hidroizolacijske folije na ravnom krovu

Osnovna podjela krovnih sintetičkih folija s obzirom na način ugradnje je na slobodno položene s balastom (u ove sustave ulaze i sustavi hidroizolacija „zelenih“ krovova) i mehanički pričvršćene sustave. Sve sintetičke folije međusobno se spajaju varenjem vrućim zrakom. Prije samog varenja mjesta preklopa, gdje se izvodi varenje, neophodno je očistiti sredstvom za čišćenje. Samo varenje izvodi se specijalnim alatima i strojevima, ručnim ili automatskim.

Širina preklopa varira o tipu hidroizolacije; za sustave s balastom iznosi 5 cm, za prohodne tople krovove 8 cm te za neprohodne mehanički pričvršćene krovove 11 cm. Temperatura zraka kojim se treba variti ovisi o vrsti hidroizolacije, pa tako za PVC hidroizolaciju iznosi 400 – 450°C, a za TPO hidroizolaciju 300 – 350°C. Temperatura varenja ovisi i o temperaturi zraka u prostoru. Tako će pri nižim temperaturama okoline trebati variti s većom temperturom zraka za varenje kako bi se dobio kvalitetan vodonepropustan spoj.

Izvedba padova

Kako bi hidroizolacijski materijali imali svoju funkciju kroz duži vremenski period, neophodno je na horizontalnim površinama izvesti padove koji će svu vodu koja se skuplja na samoj površini hidroizolacijske folije odvoditi u sustav za odvodnju (slivnik, oluk…). Prilikom izrade padova treba voditi računa o karakterističnim svojstvima betona (poput puzanja, skupljanja) uslijed čega dolazi do deformacija betonskih površina (npr. betonske se ploče znaju zbog vlastite težine slegnuti u sredini), pa umjesto pada prema oluku dobijemo bazen u kojem se voda duže zadržava i nepovoljno djeluje na sve vrste hidroizolacija.

Parna brana

U ovom slučaju parna brana (najčešće bitumenska s aluminijskim slojem) služi i kao pomoćna hidroizolacija. Aluminijski sloj mora obavezno biti obučen u bitumenski sloj kako ne bi došlo do elektrokemijskog procesa. Prodori kroz parnu branu su kritična mjesta. Zato se preporuča korištenje samoljepljivih parnih brana koje se lijepe na konstrukciju, a kasnije se na njih lijepi i toplinska hidroizolacija tako da nema prodora kroz parnu branu.

Ugradnja sintetičke hidroizolacijske folije u podzemnom dijelu konstrukcije

Hidroizolacija podzemnih dijelova konstrukcija mora zadovoljavati visoka fizičko – mehanička svojstva uz minimalno potrebno održavanje. Tlo je pod utjecajem oborinskih i podzemnih voda, direktno, uslijed visokog nivoa podzemne vode ili indirektno, upijanjem i širenjem kapilarnosti. Horizontalna hidroizolacija se izvodi iznad temelja i iznad podloga izloženih vlazi kako bi se spriječilo vertikalno širenje vlage iz tih konstruktivnih dijelova u one iznad njih (zidove i podove). Izvana je moramo zaštititi od mehaničkih oštećenja čepičastom folijom, termoizolacijom, geotekstilima, zidom.

Bitumenska traka

Bitumenska traka je hidroizolacijska membrana na bazi bitumena s ojačanjima i slojem polimer-bitumena na obje strane. Postoje dvije različite vrste polimernih bitumena: elastomerni bitumen PYE i plastomerni bitumen PYP.

Elastomerne bitumenske membrane

Sastoje se od destilacije bitumena modificiranog s elastomerima kao što je SBS (stiren-butadin stiren).

Plastomerne bitumenske membrane

Sastoje se od destilacije bitumena modificiranog s plastomerima poput APP (ataktični polipropilen).

Bitumenska traka osigurava bolju i izdržljiviju izolaciju ravnih krovova, podova, terasa i ostalih površina koje su izložene vlazi.

Podloga na koju se nanosi izolacija mora biti suha, odmašćena i bez grubih površinskih dijelova (komadi kamena, betona, šljunka). To je obično glatka betonska podloga, suha, najmanje 21 dan od dana betoniranja u ljetnim uvjetima, odnosno 60 dana u zimskim uvjetima.

Podlogu najprije premazati hladnim bitumenskim premazom(resitol) kako bi se traka dobro zavarila za površinu. Bitumenski premaz se mora potpuno osušiti da se može slobodno hodati po njemu.

Trake se polažu na podlogu i plinskim butan plamenikom(brenerom) se zagrijava površina koja se odmotava sa koluta .

Trake se moraju preklapati najmanje 10 cm jedna preko druge.

Stare bitumenske podloge mogu se iskoristiti za novi sloj, samo se mora dobro očistiti od nečistoća i prašine.

Kod klasičnih bitumenskih hidroizolacijskih sustava, dva sloja bitumenske membrane su postavljena na toplinsku izolaciju. Ta dva sloja su prvi sloj (ili podloga) i pokrovni sloj. Cjelokupne površine dviju membrana su zavarene ili vezane zajedno.